Na početku je dijete potrebno usmjeravati i nadzirati, pregledavati mu domaće zadaće, kontrolirati zadatke za vježbu, ispitivati ga gradivo, pomagati mu oko nejasnoća. Ali, pri tome ne treba djetetu davati gotova rješenja, već mu pomoći (usmjeriti ga) da samo dođe do rješenja.

Ponekad, kad djetetu nešto nije jasno,  roditelji izgube strpljenje i pribjegnu jednostavnijem i lakšem načinu pa djetetu ponude gotovo rješenje, ali time mu ne pomažu, već suprotno, odmažu mu i otežavaju ili čak onemogućavaju njegovo osamostaljivanje. Bolje je djetetu pružiti podršku, uputiti ga kako da riješi zadatak ili problem, ali samostalno.

Vaša uloga u procesu učenja je isključivo savjetodavna, izvršni dio prepustite svom djetetu.

U početku je dobro odmah djetetu objasniti kakva su vaša očekivanja prema ispunjavanju njegovih školskih obaveza, npr. 'očekujem da redovito pišeš domaće zadaće i da zatražiš pomoć ako naiđeš na nejasnoće'. Vaša očekivanja trebaju biti realna s obzirom na djetetove mogućnosti, ali opet ne preniska ili previsoka. Nemojte svoje dijete uspoređivati s drugom djecom u razredu. Potičite ga da uči radi sebe, a ne radi ocjene.

Objasnite svom školarcu da kao svakodnevno pisanje domaćih zadaća i učenje treba postati svakodnevna rutina. Zajedno s djetetom izradite plan dnevnih obaveza, dogovorite u koje će vrijeme pisati zadaću, učiti, odmarati, igrati se. Svaki dan pitajte dijete da vam prepriča što je naučilo u školi te ga zamolite da vam pokaže bilježnice.

Učenje je proces koji zahtijeva trud i vrijeme. Neka djeca lakše pamte ako vide tekst, nekima je lakše ako ga čuju, drugi vole crtati ili pisati, a treći hodaju dok uče. Važno je samo da pomognete djetetu da otkrije koji mu stil učenja najviše odgovara i kojom metodom najlakše pamti.

Izvor: www.skole.hr