Osnovna škola Ivana Filipovića Osijek

Većina roditelja sa strahom reagira na ulazak djeteta u pubertet.

Što učiniti kad se uvučemo u još jednu svađu oko škole, prijatelja, odjeće ili izlazaka?

Kako mu/njoj dati više slobode ali, ne i previše?

Na koji način postaviti granice? Što tolerirati, a što ne?

Preokupiranost roditelja poslom i svakodnevnim obvezama, nedovoljna uključenost u živote djece, utjecaj medija, utjecaj vršnjaka na mlade mogu dotad mirnu i uspješnu djecu pokazati u novom svjetlu, uključujući česte sukobe, otpor spram autoriteta, pad koncentracije i slabiji školski uspjeh.

Tipične tegobe s kojima se roditelji i profesori susreću kod adolescenata:

• smanjena koncentracija, 
• odbacivanje dosadašnjih obrazaca ponašanja,
• povlačenje u sebe, 
• promjene raspoloženja, 
• promijenjena percepcija izgleda svojeg tijela (može dovesti do poremećaja prehrane), 
• sklonost samoranjavanju, 
• eksperimentiranje sa alkoholom, cigaretama i drogom, 
• neodgovorno spolno ponašanje, 
• sklonost nasilju, 
• sklonost asimilaciji sa društvom.

Svaki roditelj treba pokazati dovoljnu razinu strpljenja i tolerancije kako bi tu fazu prošli sa što manje posljedica. Osim strpljenja i tolerancije, potrebno je i aktivno se uključiti na sljedeće načine:

• poticanjem djeteta na sudjelovanje u izvannastavnim (glazba, ples, strani jezici) ili sportskim aktivnosti (pogotovo momčadske sportove, gdje dijete napreduje i u komunikaciji te prihvaćanju odgovornosti za svoje postupke),
• otvorenom komunikacijom (uključujući i teme poput spolnosti i ovisnosti), 
• modificiranjem sustava nagrada-kazna pri ocjenjivanju školskog uspjeha (kupovina playstationa ili mobitela kao nagrade za školski uspjeh može biti kontraproduktivna - bolje je nagraditi dijete putovanjem na učenje stranog jezika ili školom skijanja; kažnjavanje batinama ili kaznom napravit će više štete nego koristi).

Komunikacija s djecom...

U svakodnevnom dijalogu se vrlo malo govori o osjećajima i problemima koje nas muče. Najveći krivci za takve površne razgovore su manjak slobodnog vremena, televizija i računalo.

Kvalitetna komunikacija jedna od temeljnih odgojnih metoda kojima djeci pokazujemo ljubav i razumijevanje. Nije istina da djeca ne vole razgovarati s roditeljima, oni to rade ako se osjećaju shvaćenima i poštovanima. S druge strane, ukoliko dijete osjeti da ga je roditelj napao, ponizio ili mu propovijeda, povući će se u sebe i postoji veliki rizik da više neće htjeti razgovarati. Uz povlačenje u sebe, posljedice nekvalitetne komunikacije, mogu biti i manjak samopouzdanja, potiskivanje svojih potreba i osjećaja, agresija, laganje ili prešućivanje problema.

Kako postići kvalitetnu komunikaciju s djetetom?

Odvojite vrijeme za sebe i svoje dijete. Nemojte dijete prisiljavati na razgovor jer se neće htjeti otvoriti. Započnite razgovor s riječima: "Ako želiš razgovarati o nečemu, možemo sad." Naviku razgovora započnite od malih nogu, tako će vam kasnije biti lakše s vašim tinejdžerom. Pažljivo birajte trenutke kad ćete pokrenuti razgovor. Manje su šanse da će vam se otvoriti ako su umorni ili ljutiti. Koristite se asertivnom komunikacijom. Asertivna komunikacija je način ponašanja i ophođenja koji uključuje jasno iskazivanje vlastitih osjećaja, potreba i ideja bez ugrožavanja prava drugih osoba. Takav način komunikacije najbolje se postiže slanjem JA PORUKA (Kad ti… ja se osjećam… zato jer…). Umjesto TI PORUKE, kao npr. "Kako si to mogao napraviti? “ Ti stvarno nisi normalan!”, recite "Kada ti ostaviš nered u sobi, ja se ljutim se jer uvijek pospremam za tobom.". Na taj način ne optužujte već pokazujete osjećaje koje je u vama izazvalo takvo ponašanje. Dijete bolje shvaća vas i težinu emocija koje je izazvalo.

Naučite aktivno slušati. Usreditočite se na svoje dijete. Poslušajte ga do kraja. Izbjegavajte optuživanje, napadanje i sklonost dominaciji koji će kod djeteta sigurno izazvati osjećaj povrijeđenosti, poniženosti, straha i potrebe za obranom čime takav razgovor najčešće završi svađom. Izbjegavajte ponižavati svoje dijete ili smijati se njegovim pitanjima i stavovima. 

Ostavite otvorena vrata. Budite roditelj koji je otvoren za pitanja.

Iako bi naši tinejdžeri prije propali u zemlju nego to priznali, još uvijek imamo veliki utjecaj na njih. Možda vam se ne čini da vas slušaju, ali oni to čine. Tijekom stresnih perioda kada smo dovedeni u iskušenje kako postupiti, bitno je zapamtiti da smo im još uvijek uzor. Što češće se uzdignemo iznad svađa, više koristi će tinejdžeri imati. Istina koju često ne želimo prihvatiti jest da djeca čine ono što vide, a ne ono što čuju. Neki roditelji recimo zahtijevaju da dijete poštuje sigurnosne mjere prilikom vožnje motora, a sami prebrzo voze ili pričaju na mobitelu. Ako naši tinejdžeri dokažu da im možemo vjerovati, moramo im dati prostora za rast, no to nikako ne znači da ih trebamo skroz pustiti.