Osnovna škola Ivana Filipovića Osijek

U SURADNJI S IZDAVAČKOM KUĆOM "ALFA", U NAŠOJ JE ŠKOLI,  25. TRAVNJA 2017. GODINE ODRŽAN KNJIŽEVNI SUSRET S KNJIŽEVNICOM IZ ZAGREBA MELITOM RUNDEK. 

Profesorica Darija Atlagić pripremila je učenike šestih razreda za sudjelovanje na književnom susretu.

U programu su sudjelovali učenici šestih razreda LEA BILOKAPIĆ (plakatom), GRETA BIUK i TENA NIKOLIĆ (životopisom književnice), te BRIGITA KUPANOVAC i MATE PUŠIĆ javnim govorom "Psima ulaz zabranjen".

Učenice osmog razreda ANA DALIĆ, MARTINA SMOLJO i LEONARDA BAJRAKTAREVIĆ intervjuirale su književnicu, čiji razgovor u cijelosti objavljujemo u daljnjem tekstu.

ČITANJE I MAŠTANJE SVE U ŠESNAEST

                                               - SVIMA ULAZ SLOBODAN

Vjerujete knjizi, vjerujete u maštu. Je li to pretjerani optimizam u današnje vrijeme ili je to spas?

RUNDEK: Nije pretjerani optimizam. Ne možete biti popularni na facebook-u i ne možete biti popularni na forumima ako niste načitani jer se ne možete izraziti. Ja sam popularna na facebook-u i na forumima. Zašto? Jer se znam izraziti. Iza mene, u mojoj glavi, u mojim nogama je toliko pročitanih knjiga da vam to ne mogu opisati.

Koliko su mediji krivi za percepciju u javnosti da se ne čita - oni češće ističu da se malo čita i to iskorištavaju za senzacionalizam. Ne slažem se s tom slikom u javnosti jer oko sebe vidim prijatelje koji čitaju. Što mislite koliko su mediji krivi za stanje u svijetu?

RUNDEK: Ne mogu reći da su krivi za stanje u svijetu, ali jako formiraju način na koji mi razmišljamo i mogu odigrati vrlo lošu ulogu. Spomenimo anoreksiju, mediji forsiraju mršavice i osobe koje šeću po ekranima. Poželimo biti takvi i držimo da je to ideal ljepote, što nas može dovesti do bolesti. Mediji sigurno formiraju mišljenje, ali ako ćemo čitati, imat ćemo svoje mišljenje i svoje stavove. Meni je isto dosadilo slušati da se ne čita. Ja sam knjižničarka i ne mogu opisati kakva je gužva subotom u knjižnici. Ako nitko ne čita, tko onda dolazi u  moju knjižnicu? Dolaze razni, bakice koje idu na plac, učenici osnovne škole jer moraju napraviti referat, oni koji stvarno žele pročitati neku knjigu. Idem po školama, vidim da djeca čitaju. Knjige će vjerojatno promijeniti svoj oblik, ali su nam potrebne, kao umjetnost, kao znanje.

Je li vam se kad dogodila blokada?  Papir je pred vama, gleda u vas, a riječi ne dolaze.

RUNDEK: Postoji situacija kada u tri dana napišeš roman. Isto kao što postoji plodno razdoblje kada te sve tjera da se izraziš, postoji i vrijeme kada nemaš što reći. Razmišljaš, no to još nije priča, i zapravo nemaš što reći čovječanstvu. Nikada ne pišem za narudžbu.

Vesna Parun napisala je prekrasnu pjesmu „Ja pjevam krdo riječi“ u kojoj govori o snažnoj vezanosti za svoj hrvatski i o inspiraciji, sazrijevanju i rođenju književnog djela. Kako vi pišete? Koliko dugo ideja sazrijeva?

RUNDEK: Neke ideje sazrijevaju od kada se rodiš. Meni jako puno znači što kroz život idem otvorenih očiju i što puno razgovaram s djecom i mladima. U toj komunikaciji nastaje inspiracija, dobivam uvid u vaše probleme, interese, a to koliko sazrijeva teško mi je reći.

Je li „Psima ulaz zabranjen“ knjiga za djecu, za odrasle, za duše osakaćene zbog nečitanja, za trkače izgubljene u svakidašnjici...?

RUNDEK: Sve ovo što ste nabrojali …i sve ostalo. Nastojim napisati knjigu koju će moći čitati dijete, mlad čovjek i odrastao čovjek. To su prave knjige. Tako je pisala Ivana Brlić-Mažuranić. Jedan sloj priče shvate djeca, drugi mladi, a treći sloj shvatimo kad odrastemo. Nastojim pisati na njezin način.

Vaši najdraži pisci i djela.

RUNDEK: Ja sam profesionalni čitatelj, puno sam pročitala u životu. Za vašu dob preporučujem Vodič kroz galaksiju za autostopere, vrlo duhovito i filozofsko djelo, koje na duhovit način govori o životu. Od dječjih  pisaca jako volim Patricka Süskinda i njegovu Pripovijest  o gospodinu Sommeru, Dvije cure, Alisu u zemlji čudesa, Pipi Dugu Čarapu i djela Mate Lovraka. Često me pitaju koje bih knjige ostavila u knjižnici u slučaju neke katastrofe. Bila bi to djela starih  Grka jer su puno rekli o životu i Shakespeare jer je puno rekao o ljudskom karakteru. Sačuvala bih naravno i svoje knjige za djecu i slikovnice.